Fejk kruh
Fejk kruh je kruh bez svega. Kruh bez žitarica, a time i glutena. Sasvim slučajno je i veganski jer ne sadrži nikakve sastojke životinjskog porijekla.
Kad prestaneš jesti kruh, ljudi od šoka padaju u nesvijest i zgražaju se – poneki. Ali ljudi se zgražaju i kad ne jedeš meso, i kad jedeš meso, i kad ne jedeš šećer, i kad jedeš šećer. I kad jedeš i kad ne jedeš, općenito.
Pa kak mogu bez kruha? Ne znam ni sama, al mogu. I uopće mi kruh zapravo ne fali, osim u jednoj jedinoj situaciji - a to je kad se rade sendviči za put. I sendviči općenito, jer ‘ko ne voli sendviče?
Fejk kruh je nastal zbog kampiranja. Ovo ljeto smo išli kampirati 2 tjedna na Lastovo i Korčulu pa je trebalo izmisliti nekaj od hrane za ponijeti u kamp.
Kamp Zaglav, Lastovo
Doručak - najdraži obrok u danu. Kampriranje - najdraži oblik ljetovanja.
Po internetu sam našla razne recepte za kruhove bez žitarica, ali ih je dosta imalo u svom sadržaju jaja ili nekaj mliječno (to su često ključni sastojci “tijesta” bez žitarica, jer kak nema gLutena- treba nekaj da poveže i drži na okupu), a u uvjetima robinzonskog bezfrižidernog kampiranja, i putovanja vlakom od Zagreba do Splita, a zatim biciklima na trajekt pa s kopna na otoka i onda s otoka na otok – trebalo je napraviti kruh koji se ne kvari tak lako.
Peciva i štruca koje sam nosila na Lastovo.
I tak sam krenula u špajzu i krenula vaditi sve sjemenke i zamjene za brašno koje posjedujem – bučino brašno, kokosovo brašno, zlatni lan, chia sjemenke, psyllium, sezam, suncokret… bogate li šmočnice!
Kokosovog brašna nisam htjela staviti previše zato da ne bude kruh kolačast. Bučinog brašna nisam htjela staviti previše da ne preuzme kompletan okus. Mljevenog lana nisam htjela staviti previše da kruh ne bude sluzav k’o da su ga puževi golači mijesili. Svi ovi navedeni scenariji su mi se već dogodili… Bez (želučane) muke, nema nauke.
Kruh je morao biti neutralnog okusa – da ga mogu jesti i sa pekmezom i sa masti i paprikom – mmmljac! Obožavam mast na kruhu, a nisam je jela minimaLno 5 godina, koliko već ne jedem žitarice.
Muku sam mučila i sa teksturom i kompaktnosti. Jednom je ispalo pregnjecavo i vlažno i to baš ta štruca za nositi na put pa sam narezane šnite sušila pod lastovskim suncem i morskim povjetarcem.
Nemojte se obeshrabriti kad vidite da je tijesto mrvičasto i nimalo nalik običnom tijestu. Obećajem da bude kruh ispal dobro.
Drugi put se nije moglo rezati kol’ko se mrvilo, a treći put je opet bilo tol’ko gnjecavo da se skoro pa razlilo dok sam zarezala - da spasim stvar sam napravila od toga neke grisine. Pojelo se, nije se bacilo, al nije se definitivno ni uživalo. Barem se naučilo.
I napokon sam ovaj četvrti put pobjedila i uspjela, savršeni kruh bez žitarica i moja prva šnita masti na kruhu s paprikom je pred čitavim internetom pukom, ljudi!
